Rijetki su slučajevi da
neko u ova vremena obilježava ovako dug period svog postojanja i rada, kao što to ovih dana treba
da uradi naša dvorana „Borik“. Kada se tome doda da taj period postojanja i rada nije bio samo
ovako dug već i veoma uspješan, onda bi bilo neodgovorno i ružno ne spomenuti ovaj jubilej, bar
skromno ga obilježiti i ne spomenuti bar dio onoga što se za ovih 35 burnih godina događalo pod
svodovima ovog Hrama sporta.
Znamo da ćemo većinu samo podsjetiti ali za one koji to ne znaju napominjemo:
da je kamen temeljac sportskoj dvorani „Borik“ položen 24. septembra 1972. godine,
da je poslije dvogodišnje izgradnje dvorana svečano puštena u rad 20. aprila 1974. godine,
isti dan su odigrane dvije utakmice i to RK „Borac“ – RK „Viteks“ iz Visokog i ŽKK Mladi
Krajišnik – ŽKK „Bosna“ iz Sarajeva,
da je odmah 1975. godine u ovoj dvorani odigrano Evropsko prvenstvo za odbojkašice a da je već
iduće 1976. naš RK „Borac“ postao šampion Evrope,
uslijedio je popularni KEP (Prvenstvo Evrope za košarkašice) 1980. i finale KUP-a Radivoja Koraća,
da su u njoj svoja zlata iskovali: Beneš, Josipović, Draženko Ninić, Goran Delić i mnogi drugi junaci
ringa a BK „Slavija“ osvajala šampionske titule,
da su se tu na pobjednička postolja popeli i zlatom, srebrom ili bronzom okitili, mnogobrojni džudisti
i karatisti, a svoje vještine u mnogim drugim borilačkim sportovima, predstavili najveći majstori svijeta,
tu su i kuglaši održali nezaboravno Svjetsko prvenstvo na osmostaznoj kuglani, koja će ovih dana ponovo
biti funkciji i usluzi ljubiteljima ovoga sporta,
da je u ovoj dvorani ove godine odigran 33. turnir u malom fudbalu, koji je postao zaštitni znak i
sportski brend našeg grada,
da su u ovoj dvorani veoma često plesna takmičenja i revije, kad učesnici ovog mladalačkog sporta svojom
virtuoznošću zadivljuju brojnu publiku i plijene srce i dušu,
tu je često i atmosfera za nezaborav uz raspjevane vrapčiće, ali i uz popularne zabavnjake, narodnjake,
humoriste i druge sa naše i stranih estrada,
kako ne spomenuti nedavne nastupe
svjetski popularne irske plesne grupe „Lord of the Dance“ ili makedonske rok grupe „Leb i sol“, kada je dvorana
bila pretijesna da primi sve koji su došli na njena vrata,
kada je u pitanju zabava, ne krijemo da je u dvorani bilo i cirkusa a pred njom i kaca „Zida smrti“
i mnogobrojnih vratolomnih gega i ljulja. I ovaj vid zabave je prihvatila brojna publika i mnogima je ostao
u sjećanju. Kako narod kaže „za svakoga po nešto“ ili „sve u svoje vrijeme“,
za ovih 35 godina skoro na pretek
je bilo: vašara, sajmova, prezentacija i sličnih manifestacija, ali i nezaboravnih sajmova knjige, koji mnogi
pamte i još se uvijek pitaju zašto to i dalje nije u ovoj dvorani,
mnogi Banjalučani ali i Čelinčani, Prnjavorčani, Laktašani, Prijedorčani, a sa njima i mladi iz dugih mjesta
u bližoj i daljoj okolini našega grada, ali i gradova i sela i preko Save i drugih mjesta bivše Jugoslavije,
su se zabavljali u Borikovom disku, bilijar klubu, provodili nezaboravna druženja uz dobru hranu i izabrano
piće u našem restoranu ili ćaskali ispred naših sport barova,
da se u njoj radovalo do suza, aplaudiralo do iznemoglosti svim brojnim uspjesima sportskih asova i sportskih
klubova sportske Banje Luke,
na nogama se ispraćale
ekipe iz eks Jugoslavije, Evrope i Svijeta, koje su svojim nastupima pokazale da su bolje i uspješnije od
domaćina – ekipa iz našeg grada. To je ono što posebno krasi sportsku Banju Luku i zbog
čega svi rado ponovo dolaze na turnire, smotre, revije i sve drugo što se u njoj organizuje,
mnogi se sjećaju da je za ovih 35 godina u Boriku bilo i politike, mitinga i protesta. Da je u ovoj dvorani
mnogima zavezana pionirska marama koje se sa sjetom čuvaju,
nažalost, bilo je pod
njenim krovom i komemoracija, tuge i bola,
bila je ona jedini krov nad glavom hiljadama i hiljadama prognanih sa svojih ognjišta,
bilo je u njoj i mnogo drugog što se i zaboravi, ali jedno je sigurno sve je to neko zapamtio, a pogotovo
njeni radnici, a neki od njih i sa jubilarnim tridesetpetogodišnjim stažom, za koje se sa pravom kaže sa
nebrojanim radnim satima, danima i neprespavanim noćima,
da se se u ovoj dvorani radilo nepitajući za radno vrijeme, narađene sate, dane pa i mjesece. Posao i druge
radne obaveze su najčešće bile preče i od kuće pa i porodice. Jednostavno radilo se i živjelo sa dvoranom. Upravo
radeći i čuvajući dvoranu kao svoju kuću uspjeli smo da je sačuvamo. I to, ne samo sada nego i u najteža ratna
vremena. Kad propadoše i postadoše pustoš fabrike i mnogo drugog što je bilo zagrađeno u žice i imalo kapije,
dvorana opstade skoro u istom sjaju. Možda malo vremenski oronula, što se da dotjerati. Pomoć za to očekujemo od svih
koji su je koristili, koriste i kažu da je njihova. Očekujemo to i od onih koji će i za ovaj 22. april – Dan
našega grada, u ovoj dvorani imati svoje međunarodne turnire i brojna druga takmičenja. Prema najavama,
biće ih na pretek. Izdvajamo samo neka od njih kao što su:
međunarodni plesni turnir
„Banja Luka Open 2009“ 11. 04. 2009. godine,
međunarodni tradicionalni kuglaški NBC turnir 18. i 19.04.2009. godine,
međunarodni turnir „Više od rukometa“ 24. i 25. 04. 2009. godine i
karate turnir „Banja Luka Open 2009“ 26. 04. 2009. godine.
Tu su i redovne rukometne i
košarkaške utakmice najvišeg ranga i brojna druga sportska događanja. Sve ovo se događa u suorganizaciji sa
našom Ustanovom i uz maksimalnu pomoć našeg grada kao događaji od javnog interesa, kojim se zadovoljavaju potrebe
njegovih građana. Sve ovo se radi u dvorani
„Borik“, koja je samo jedna od organizacionih cjelina Javne ustanove Sportski centar
„Borik“. Sve ovo će kao i druga 364 dana i noći u godini odraditi zaposleni u Ustanovi ne pitajući za radno
vrijeme, noćni rad i posao koji rade. Za njih je bilo i biće bitno samo jedno – svi učesnici i brojni gledaoci
moraju biti zadovoljni uslugama dvorane.
Tako je dosad pisana i tako će se nastaviti da piše istorija „Borika“. Tako ćemo se i mi oglašavati narednih
godina i narednih naših jubileja. Možda bogatiji sa zahvalnicama ili drugim priznanjima poput plaketa ili drugih
odličja koji dodjeljuje naš Grad za svoj jubilej. Nećemo zamjeriti ako to dobije neko vrijedniji i bolji od nas
ali ni oprostiti ukoliko bude suprotno.
U svakom slučaju još jedan jubilej vrijedan pažnje je pred nama pa ga zato i spominjemo. Ostaje nam da za
njega uputimo čestitke radnicima dvorane uz želje da ga obilježe u zdravlju i na način kako su to oni već
navikli – radno i skromno.
Sve ovo se radi u dvorani
„Borik“, koja je samo jedna od organizacionih cjelina Javne ustanove Sportski centar
„Borik“. Sve ovo će kao i druga 364 dana i noći u godini odraditi zaposleni u Ustanovi ne pitajući za radno
vrijeme, noćni rad i posao koji rade. Za njih je bilo i biće bitno samo jedno – svi učesnici i brojni gledaoci
moraju biti zadovoljni uslugama dvorane.
Rijetki su slučajevi da
neko u ova vremena obilježava ovako dug period svog postojanja i rada, kao što to ovih dana treba
da uradi naša dvorana „Borik“. Kada se tome doda da taj period postojanja i rada nije bio samo
ovako dug već i veoma uspješan, onda bi bilo neodgovorno i ružno ne spomenuti ovaj jubilej, bar
skromno ga obilježiti i ne spomenuti bar dio onoga što se za ovih 35 burnih godina događalo pod
svodovima ovog Hrama sporta.
kako ne spomenuti nedavne nastupe
svjetski popularne irske plesne grupe „Lord of the Dance“ ili makedonske rok grupe „Leb i sol“, kada je dvorana
bila pretijesna da primi sve koji su došli na njena vrata,
za ovih 35 godina skoro na pretek
je bilo: vašara, sajmova, prezentacija i sličnih manifestacija, ali i nezaboravnih sajmova knjige, koji mnogi
pamte i još se uvijek pitaju zašto to i dalje nije u ovoj dvorani,
na nogama se ispraćale
ekipe iz eks Jugoslavije, Evrope i Svijeta, koje su svojim nastupima pokazale da su bolje i uspješnije od
domaćina – ekipa iz našeg grada. To je ono što posebno krasi sportsku Banju Luku i zbog
čega svi rado ponovo dolaze na turnire, smotre, revije i sve drugo što se u njoj organizuje,
međunarodni plesni turnir
„Banja Luka Open 2009“ 11. 04. 2009. godine,
